Korozja niskotemperaturowa kotła: dlaczego niszczy i jak jej zapobiec

Kotao radi, u podrumu se oseća zagušljiv miris dimnih gasova, a iz dimnjaka ili vrata pepeljare curi crna, lepljiva tečnost. Vlasnik sumnja na kvar, mada najčešće nije reč o fabričkom nedostatku, već o posledici jedne stvari: previše hladne vode koja se iz sistema vraća u kotao. W ovom članku objašnjavamo šta je niskotemperaturna korozija, zašto uništava izmenjivač toplote kotla brže nego što bi se moglo pomisliti i kako se od nje zaista zaštititi.

Šta je niskotemperaturna korozija

Tokom sagorevanja čvrstog goriva, bilo da je reč o uglju, ekogrosku, peletu ili drvetu, nastaju dimni gasovi koji sadrže vodenu paru i male količine jedinjenja sumpora. Dok je temperatura dimnih gasova visoka, oni mirno prolaze kroz dimnjak. Problem nastaje kada naiđu na zid izmenjivača toplote kotla, koji je previše hladan jer ga s druge strane hladi voda koja se vraća iz kućnog sistema grejanja. Tada dolazi do kondenzacije dimnih gasova – vodena para počinje da se kondenzuje direktno na tom zidu, a kondenzovana tečnost odmah apsorbuje jedinjenja sumpora prisutna u dimnim gasovima i pretvara se u razblaženu kiselinu. Ta kiselina nagriza čelik u kotlu, koji ne sadrži hrom ni molibden koji bi ga štitili od korozije, pa je praktično nemoćan pred njom.

Ovaj proces niskotemperaturne korozije naziva se i hemijska korozija jer, za razliku od običnog rđanja metala na kiši, brzinu oštećenja ovde prvenstveno određuje hemijski sastav kondenzata, a ne sam kontakt s vlagom. Hemijska korozija se pojačava upravo kada kotao dugo radi na niskoj temperaturi, na primer dok se kuća dodatno zagreva tokom toplijih dana.

Zašto postoje dve različite tačke rose

Tačka rose zvuči kao jedan konkretan broj, ali to je pojednostavljenje koje navodi na pogrešan zaključak. W dimnim gasovima iz kotla kondenzuju se dve potpuno različite supstance, u dva različita temperaturna raspona, i tek razumevanje te razlike objašnjava odakle potiču naizgled protivrečne vrednosti na koje se može naići.

Tačka rose vode: niža, ali razornija

Prva supstanca je obična vodena para. Temperatura dimnih gasova pri kojoj počinje masovno da se kondenzuje iznosi od 35 do 45 stepeni za dimne gasove nastale sagorevanjem uglja, a nešto je viša, od 50 do 60 stepeni, za prirodni gas, koji praktično ne sadrži sumpor. Kada temperatura vode koja se vraća u kotao padne ispod te vrednosti, dolazi do masovne kondenzacije sve vodene pare odjednom, a ne samo njenog malog dela. Zbog količine kondenzovane tečnosti, upravo je taj prag odgovoran za najnagla i najbrža oštećenja.

Kisela tačka rose: viša, ali manje kiseline

Druga supstanca je koncentrovana sumporna kiselina, a njena tačka rose je iznenađujuće visoka, jer pri uobičajenom sadržaju sumpora u uglju može da dostigne od 90 do čak 140 stepeni. To znači da se pojedinačne kapljice najkoncentrovanije kiseline mogu pojaviti još u vrućem delu dimnjaka, mnogo pre nego što dođe do kondenzacije vodene pare. Srećom, količina samog sumpora u dimnim gasovima je mala, pa te rane kapljice izazivaju spora, lokalna oštećenja, a ne razorna.

Iz ove razlike proizlazi praktična, bezbedna temperatura koja se pominje u struci: temperatura povratnog voda ne sme biti niža od 50–55 stepeni. To nije proizvoljan broj, već vrednost neposredno iznad tačke rose vode, odnosno praga ispod kojeg počinje masovna, a ne samo lokalna, kondenzacija vodene pare.

Zašto ovo tako brzo uništava čelik

Razblažena sumporna kiselina zvuči manje opasno od koncentrovane, ali u ovom slučaju upravo je razblaženost problem. Takav kondenzat se razliva u tankom sloju po velikoj površini izmenjivača toplote i ravnomerno nagriza čelik, umesto da se oštećenje koncentriše na jednom mestu. Pod povoljnim uslovima, brzina ove korozije izmenjivača toplote može da premaši 1 milimetar gubitka debljine čelika godišnje. Za kotlovski lim debljine pet ili šest milimetara to znači stvaran rizik od proždiranja kroz lim za svega nekoliko grejnih sezona, naročito kod kotlova na čvrsto gorivo koji veći deo sezone rade na niskoj temperaturi.

Kondenzacioni kotlovi rade upravo suprotno

Ovde se javlja razlika koju je lako prevideti, a koja menja čitavo tumačenje teme. Ista pojava kondenzacije vodene pare koja uništava stari kotao u modernom gasnom kondenzacionom kotlu je namerna i poželjna. Takvi niskotemperaturni grejni kotlovi nove generacije projektovani su tako da namerno izazivaju kondenzaciju, jer na taj način vraćaju dodatnu toplotu skrivenu u vodenoj pari, umesto da je beskorisno ispuštaju kroz dimnjak. Njihovi izmenjivači toplote izrađeni su od nerđajućeg čelika ili legura aluminijuma i silicijuma, otpornih na stalni kontakt sa kondenzatom.

Pojava korozije kotla o kojoj govori ovaj članak odnosi se, dakle, isključivo na običan ugljenični čelik od kojeg su napravljeni kotlovi na čvrsto gorivo i stariji, nekondenzacioni gasni kotlovi. Tretirati obe vrste kotlova isto, kao da im hladan povratni vod jednako šteti, jedna je od češćih grešaka na koje se može naići na internetu.

Katranisanje: raniji znak upozorenja

Pre nego što korozija uspe da progrize lim, obično se pojavi raniji i uočljiviji znak: katran. Sagorevanje drveta, uglja ili peleta ne svodi se na jednostavno gorenje komada goriva, već na oslobađanje zapaljivih gasova iz njega u procesu koji se naziva piroliza. Da bi ti gasovi stigli da dogore i predaju čistu toplotu, potrebna im je temperatura od oko 600 do 700 stepeni u zoni sagorevanja. Ako se odmah iza zida ložišta nalazi veoma hladna voda, taj zid naglo odvodi toplotu i lokalno gasi plamen pre nego što stigne da dogori sva isparljiva jedinjenja. Nedogoreli teški ugljovodonici tada se kondenzuju direktno na hladnom čeliku i stvaraju lepljiv, katranast sloj. Taj sloj deluje kao izolator, pa kotao počinje da troši više goriva da bi postigao isti efekat grejanja, a kuća ipak ostaje nedovoljno zagrejana.

Koja je temperatura povratne vode bezbedna

Prema poređenju obe tačke rose, odgovarajuća temperatura vode koja se vraća u kotao na čvrsto gorivo ili stari gasni kotao obično ne bi trebalo da bude niža od 50–55 stepeni. To je odvojeno pitanje od opšte temperature vode u celoj instalaciji, koja se reguliše grejnom krivom, ali su te dve teme povezane: što je niži bezbedni prag za dati kotao, to je više slobode pri podešavanju ostatka instalacije.

Proizvođači kotlova mogu direktno da povežu ovaj prag sa dužinom garancije na nepropusnost kućišta: održavanje temperature povratne vode iznad 55 stepeni često je uslov za dužu, petogodišnju garanciju, dok sama zaštita četvorokrakim ventilom koji održava niži prag, oko 45 stepeni, donosi samo trogodišnju garanciju. Razlika u broju godina garancije pokazuje koliko ozbiljno i sami proizvođači kotlova na čvrsto gorivo shvataju ovu temu.

Kako se zaštititi od toga

Rešenje je da se spreči da previše hladna voda uopšte stigne do izmenjivača toplote. To se može postići na nekoliko načina, od najjednostavnijeg do najpotpunijeg.

Prvi je četvorokraki ventil, koji vraća deo tople vode iz kotla direktno u kratki kotlovski krug i tako podiže temperaturu povratne vode, pre nego što ostatak nastavi dalje kroz instalaciju. Celokupnu konstrukciju i pravila ugradnje takvog ventila, kao i najčešće greške pri ugradnji, opisujemo zasebno.

Drugi način je termostatski ventil za zaštitu povratne vode IBO MIX TVR, koji radi potpuno automatski, bez upravljača i električnog napajanja. Unutra ima voštani uložak koji reaguje na temperaturu i održava vodu koja se vraća u kotao na zadatom, bezbednom nivou, automatski usmeravajući vruću vodu u kratki krug dok se izmenjivač ne zagreje.

Najpotpunije rešenje su gotove grupe za zaštitu povratne vode IBOMAT AMG, koje se montiraju direktno na povratnu cev. Već sadrže integrisani termostatski ventil, sopstvenu cirkulacionu pumpu, izolaciju i termometar u jednom gotovom kompletu, tako da instalater ne mora samostalno da bira i povezuje zasebne elemente. W razvijenoj kotlarnici, gde kotao na čvrsto gorivo istovremeno napaja radijatore i podno grejanje, takva grupa za zaštitu povratne vode često radi zajedno sa zasebnim trokrakim krugom, na primer u sastavljenoj pumpnoj grupi GP PRO 3D-S sa termostatskim trokrakim ventilom, koja zatim priprema vodu niže temperature za podno grejanje.

Da li će se to sigurno dogoditi

Vredi na kraju dodati jedno iskreno upozorenje. Sama niska temperatura povratne vode još ne garantuje brzu katastrofu. Za stvarno ubrzano uništenje kotla obično je potrebno da se istovremeno poklopi nekoliko faktora: vlažno gorivo lošijeg kvaliteta, kotao koji radi sa visokom efikasnošću sagorevanja i dugi periodi rada kotla upravo na niskoj temperaturi, na primer tokom blažih prelaznih dana. Ima kotlova na čvrsto gorivo koji su godinama grejali na niskim temperaturama bez ozbiljnog kvara, jer se ti dodatni faktori nisu javili u tolikoj meri. Ne znači, međutim, da treba zanemariti sprečavanje korozije kotla, već da ovoj temi treba pristupiti realno: što se više ovih faktora poklopi, rizik je veći, a odgovarajuća zaštita povratne vode košta samo delić iznosa potrebnog za zamenu kotla koji se prerano uništio.

Dambat – pouzdan proizvođač pumpi i hidrotehničke opreme sa sertifikatima kvaliteta.

Ako tražite gotova rešenja za zaštitu kotla, u našoj ponudi možete pronaći ventile za zaštitu povratnog voda i kotlovski pribor brendova IBO i IPRO. Ako umesto korozije sumnjate na običnu pojavu vazduha u sistemu, pogledajte naš vodič o odzračivanju pumpe i sistema centralnog grejanja

Najčešće postavljana pitanja

Šta je niskotemperaturna korozija kotla?

To je pojava pri kojoj previše hladna voda koja se vraća iz sistema hladi zid izmenjivača ispod tačke kondenzacije vodene pare sadržane u dimnim gasovima. Kondenzovana para spaja se sa jedinjenjima sumpora prisutnim u dimnim gasovima i stvara kiselinu koja nagriza običan kotlovski čelik iznutra. Naziva se i hemijska korozija.

Koja je minimalna bezbedna temperatura povratnog voda u kotao?

Za kotlove na čvrsto gorivo i starije gasne kotlove bez funkcije kondenzacije obično se uzima prag od 50–55 stepeni. Ispod te vrednosti raste rizik od obilne kondenzacije vodene pare i ubrzane korozije izmenjivača.

Da li niskotemperaturna korozija pogađa i kondenzacione kotlove?

Ne u istom smislu. Kondenzacioni kotlovi su projektovani tako da namerno izazivaju kondenzaciju vodene pare i iz nje povrate dodatnu toplotu, a njihovi izmenjivači su napravljeni od materijala otpornih na stalan kontakt sa kondenzatom. Problem se javlja samo kod običnog ugljeničnog čelika u kotlovima na čvrsto gorivo i starim nekondenzacionim gasnim kotlovima.

Zašto se u mom kotlu stvara smola i širi neprijatan miris?

To je obično znak da je zid ložišta previše hladan da bi sagoreo sva isparljiva jedinjenja koja se oslobađaju iz goriva tokom sagorevanja. Nesagoreli ugljovodonici kondenzuju se na hladnom čeliku i stvaraju lepljivu smolu, umesto da predaju toplotu sistemu.

Koliko je vremena potrebno da niskotemperaturna korozija uništi kotao?

U nepovoljnim uslovima, odnosno kada se koristi vlažno gorivo i kotao dugo radi na preniskoj temperaturi, do ozbiljnog oštećenja ili čak curenja izmenjivača može doći već posle dve do četiri grejne sezone. Sama niska temperatura, bez ostalih faktora, ne mora nužno da dovede do tako brzog propadanja.

Kako zaštititi kotao od hladnog povratnog voda?

Najčešće se koristi četvoroputni ventil kojim se upravlja ručno ili pomoću aktuatora, termostatski ventil za zaštitu povratnog voda koji radi automatski ili gotova pumpna grupa koja objedinjuje oba elementa u jednom sklopu. Sva ova rešenja vraćaju deo vrele vode iz kotla u kratki krug pre nego što ostatak poteče u sistem, podižući temperaturu povratnog voda na bezbedan nivo.

 

Awaria, Ogrzewanie, Pompa do co, Pompy, Rurociąg, Urządzenie hydrauliczne