Split czy monoblok? Czego pompa ciepła wymaga od Twojej instalacji

W prethodnom članku o troškovima grijanja usporedili smo troškove različitih izvora topline i dizalica topline pokazala se vrlo dobro, osobito u izvedbi s geotermalnim izvorom. Ako je odluka već donesena i biraš dizalicu topline zrak-voda, čeka te drugo pitanje, jednako važno kao i sam izvor topline: split ili monoblok? To nije kozmetičko pitanje o tome gdje se nalazi jedinica. Riječ je o tome što će cijeli sustav zahtijevati od tebe prije nego što uopće počne grijati.

Split ili monoblok: razlika važnija od smještaja jedinice

Najčešća prečica u razmišljanju glasi: split ima nešto unutar kuće, a monoblok sve na otvorenom. Točno je, ali to nije najvažnija razlika. Ključno pitanje glasi drukčije: gdje se nalazi rashladno sredstvo, odnosno tvar koja kruži u sustavu i doista prenosi toplinu iz zraka u vodu? W splitu to sredstvo prolazi cijevima između vanjske i unutarnje jedinice pa se djelomično nalazi u kući. W monobloku cijeli je krug rashladnog sredstva tvornički zatvoren u jednom kućištu koje se nalazi na otvorenom, a u kuću ulazi samo voda. Ta naizgled mala konstrukcijska razlika može imati značajne pravne posljedice kojih je malo ljudi svjesno.

Split: standard koji i dalje dominira tržištem

W splitu vanjska jedinica sadrži kompresor i izmjenjivač koji preuzima toplinu iz zraka, dok se cijeli hidraulički sustav, odnosno cirkulacijska crpka, eventualni spremnik i pomoćni grijač, nalazi u maloj unutarnjoj jedinici u kući. Do kuće tako vodi cijev s rashladnim sredstvom, a sva voda u instalaciji ostaje na mjestu, nikad ne izlazeći van. Suprotno intuiciji da monoblok, jednostavniji za ugradnju, istiskuje stariji split, podaci iz industrije pokazuju suprotno: prema Poljskoj organizaciji za razvoj tehnologije dizalica topline, u prvoj polovici 2026. splitovi su se u Poljskoj prodavali oko tri puta češće nego monoblokovi, s tržišnim udjelom od gotovo osamdeset posto.

Stvarna prednost splita proizlazi upravo iz toga što voda u instalaciji nikad ne napušta grijani dom: nema dijela sustava izloženog smrzavanju na hladnoći pa, za razliku od monobloka, split ne zahtijeva dodatnu zaštitu od smrzavanja. Split može biti i praktičniji izbor kod većih snaga grijanja, gdje unutarnja jedinica može dodatno služiti kao integrirani spremnik ili podrška za pripremu tople vode, bez dodavanja zasebnih elemenata. Cijena te fleksibilnosti birokracija je opisana u nastavku: budući da rashladno sredstvo doista prolazi kroz kuću, zakon prema tome pristupa opreznije.

Monoblok: manje formalnosti, više posla na otvorenom

Monoblok preokreće taj odnos. Cijeli krug rashladnog sredstva, uključujući kompresor i izmjenjivač, tvornički je zatvoren u jednoj jedinici smještenoj izvan zgrade. U kuću ulazi samo topla voda, kao iz tradicionalnog kotla. Zahvaljujući tome, najzahtjevniji dio montaže s formalnog gledišta, odnosno rad s rashladnim sredstvom, obavlja se jednom, u tvornici, a instalater na licu mjesta bavi se samo jednostavnijim hidrauličkim povezivanjem. To skraćuje vrijeme montaže i može biti jeftinije, ali ima svoju cijenu: budući da sva voda u sustavu prolazi kroz uređaj koji stoji na mrazu, taj dio instalacije zahtijeva dodatnu zaštitu od smrzavanja.

Administracija preteže u korist monobloka

Europska unija već godinama pazi na to da rashladna sredstva koja se koriste u klima-uređajima i dizalicama topline ne ispuštaju nekontrolirano u atmosferu jer mnoga od njih snažno pridonose efektu staklenika. Umjesto izravnog računanja kilograma, njihova se količina preračunava u takozvani ekvivalent CO2, odnosno mjeru štetnosti određenog plina za klimu izraženu u ekvivalentu ugljikova dioksida. Što je više tog ekvivalenta u jednoj instalaciji, to je više formalnosti: angažiranje ovlaštenog servisera, obvezne periodične provjere nepropusnosti, a nakon prelaska određenog praga i upis instalacije u središnji registar.

To možemo zamisliti kao propise o prijevozu robe: za malu količinu nisu vam potrebne nikakve dodatne dozvole, ali kad prevozite više, počinju vrijediti dodatni zahtjevi, prijave i kontrole. Kod split sustava prag za formalnosti nizak je jer, budući da rashladno sredstvo cijevima prolazi kroz cijelu kuću, do mogućeg curenja dolazi ondje gdje živite, pa zakon nalaže oprezniji pristup. Za popularno rashladno sredstvo R32 granica iznosi oko 7,4 kilograma. Kod monobloka, gdje je cijeli krug tvornički zatvoren i nepropusan, a u slučaju curenja plin se ispušta izvan zgrade, isti je prag dvostruko viši, oko 14,8 kilograma. W praksi to znači da se neke split instalacije približavaju toj nižoj granici i zahtijevaju dodatne formalnosti, dok se usporediv monoblok često uklapa u nju bez ikakvih komplikacija. Unatoč tome, kao što pokazuju podaci s tržišta navedeni iznad, jednostavnost formalnosti sama po sebi ne određuje izbor većine ulagača.

2027.: kada R32 više neće biti važan

No, cijela ta računica s pragovima i kilogramima uskoro će se promijeniti, i to u korist sasvim drugog rashladnog sredstva. Od 1. siječnja 2027. propisi EU-a zabranjuju stavljanje na tržište novih dizalica topline s rashladnim sredstvima visokog potencijala globalnog zatopljenja, među koja spada upravo R32. To se odnosi i na monoblokove do 50 kW i na split dizalice topline zrak-voda do 12 kW, odnosno praktički na cijeli segment koji zanima vlasnike obiteljskih kuća. W praksi se tržište već okreće prirodnim rashladnim sredstvima, prije svega propanu, označenom kao R290, koji ima zanemariv utjecaj na klimu i ne podliježe istim količinskim ograničenjima. Pri današnjem odabiru dizalice topline vrijedi provjeriti koje rashladno sredstvo koristi jer se time određuje buduće servisiranje i dostupnost rezervnih dijelova u sljedećem desetljeću, a ne samo usklađenost s trenutačnim propisima.

Zaštita monobloka od smrzavanja

Monoblok ima jednu slabost koju treba imati na umu: sva voda u instalaciji, a ne samo rashladno sredstvo, prolazi kroz jedinicu koja se nalazi na mrazu. Ako bi nestalo struje usred oštre zime, voda u tom dijelu instalacije mogla bi se smrznuti i oštetiti izmjenjivač. Zato se u takve sustave ugrađuje mehanički ventil protiv smrzavanja, koji radi isključivo na toplinskom principu, bez struje i upravljačke jedinice te ispušta malu količinu vode prije nego što dođe do smrzavanja.

Ako vam je važna što kraća ugradnja, manje administrativnih formalnosti i prihvaćate dodatni ventil protiv smrzavanja kao dio instalacije, monoblok će biti jednostavniji izbor, osobito pri manjim i srednjim snagama. Ako pak planirate veći sustav, važno vam je da sva voda za grijanje sigurno ostane u kući bez dodatne zaštite od smrzavanja ili imate instalatera dobro upućenog u rad s rashladnim sredstvima, split ostaje izbor za kojim poseže velika većina poljskog tržišta, unatoč dodatnim formalnostima koje donosi.

Što dizalica topline zahtijeva od instalacije

Proizvođači rado prikazuju samu jedinicu kao gotovo rješenje, ali to je samo dio priče. Da bi dizalica topline radila stabilno i učinkovito, ostatak sustava mora biti odgovarajuće pripremljen. Ovdje su posebno važna tri elementa: minimalni protok vode kroz izmjenjivač, dovoljno velik spremnik topline koji stabilizira rad uređaja te hidrauličko odvajanje kada u kući postoji više od jednog kruga grijanja različitih karakteristika, primjerice radijatori i podno grijanje istodobno.

Pogreške protoka i taktiziranje kompresora

Ako se ne vodi računa o tim zahtjevima, najčešće se javljaju dva problema. Prvi su pogreške protoka, koje upućuju na to da kroz izmjenjivač ne prolazi dovoljno vode da bi se toplina sigurno preuzela iz kompresora. Drugi je taktiziranje, odnosno situacija u kojoj se kompresor u kratkim razmacima stalno uključuje i isključuje, umjesto da dulje vrijeme radi neprekidno. Oba problema imaju zajednički uzrok: tvornička pumpa ugrađena u jedinicu dizalice topline projektirana je tako da svladava otpor same jedinice, a ne cijelog, razgranatog sustava s dugim krugovima podnog grijanja. Tu pomažu dodatna, pravilno odabrana pumpna grupa i razdjelnici, koji podupiru protok ondje gdje sama dizalica topline više nije dovoljna.

Treba li zamijeniti stare radijatore

Stari radijatori jedan su od najčešćih razloga zbog kojih ljudi uopće odustaju od dizalice topline u kući, a u većini slučajeva ta je zabrinutost nepotrebna. Radijatori predaju toplinu to intenzivnije što je viša temperatura vode kojom se napajaju, ali to ne znači da pri nižoj temperaturi prestaju grijati. To samo znači da moraju biti veći ili raditi dulje kako bi predali jednaku količinu topline. Kuća nakon energetske obnove, s novim prozorima i toplinskom izolacijom, gubi znatno manje topline nego prije, pa su isti stari radijatori, napajani vodom niže temperature, dovoljni za održavanje ugodne temperature.

COP, SCOP i stvarni računi

Proizvođači rado navode koeficijent COP, odnosno omjer predane topline i potrošene električne energije, izmjeren u jednoj konkretnoj radnoj točki, primjerice pri temperaturi zraka od plus sedam stupnjeva i temperaturi vode za grijanje od trideset pet stupnjeva. Problem je u tome što su u Poljskoj tijekom većeg dijela sezone grijanja uvjeti drukčiji, pa sam COP ne govori mnogo o stvarnim računima. Bolji je pokazatelj SCOP, odnosno prosječna sezonska učinkovitost koja uzima u obzir promjenjive vremenske uvjete tijekom cijele godine.

Njemački istraživački institut Fraunhofer ISE nekoliko je godina pratio 77 instalacija u stvarnom radu i dobio rezultate koje vrijedi znati prije kupnje: dizalice topline zrak-voda postigle su prosječni SCOP od 3,4, u rasponu od 2,6 do 5,4, ovisno o konkretnoj instalaciji i kući, dok su dizalice topline zemlja-voda postigle prosjek od 4,3. Raspon rezultata jasno pokazuje da marka i model uređaja nisu jedino važni. Ista dizalica topline u dobro pripremljenoj instalaciji, s odgovarajućim protokom i temperaturom polaznog voda prilagođenom stvarnim toplinskim gubicima zgrade, može postići rezultat blizu gornje granice umjesto donje.

Dambat – pouzdan proizvođač pumpi i hidrotehničke opreme s certifikatima kvalitete.

Često postavljana pitanja

Što je dizalica topline tipa split?

Riječ je o sustavu u kojem rashladna tvar cirkulira cijevima između vanjske i unutarnje jedinice, pa se djelomično nalazi unutar kuće. W monobloku je cijeli krug rashladne tvari tvornički zatvoren u jedinici smještenoj na otvorenom, a u kuću ulazi samo voda.

Zašto monoblok zahtijeva manje formalnosti od split sustava?

Propisi EU-a o rashladnim tvarima određuju niži prag količine rashladne tvari bez dodatnih formalnosti za split sustave jer bi do mogućeg curenja došlo unutar kuće. Za monoblok, kod kojeg bi do curenja došlo izvan zgrade, isti je prag dvostruko viši, što u praksi znači manje birokracije kod uobičajenih instalacija.

Hoće li dizalice topline s R32 nestati s tržišta od 2027. godine?

Od 1. siječnja 2027. više se neće smjeti stavljati na tržište nove dizalice topline s radnim tvarima s visokim potencijalom globalnog zatopljenja, uključujući R32, u rasponu snage tipičnom za obiteljske kuće. Tržište već prelazi na prirodne radne tvari, prije svega propan R290.

Jesu li stari radijatori prikladni za rad s dizalicom topline?

Obično da, osobito nakon energetske obnove zgrade. Radijatori pri nižoj temperaturi polaznog voda predaju manje topline u jedinici vremena, ali budući da kuća gubi manje topline nego prije, ista površina radijatora obično je dovoljna za održavanje ugodne temperature.

Po čemu se COP razlikuje od SCOP-a?

COP je učinkovitost izmjerena u jednoj konkretnoj radnoj točki, primjerice pri određenoj temperaturi zraka i vode. SCOP je prosječna učinkovitost tijekom cijele sezone grijanja, uzimajući u obzir promjenjivo vrijeme, pa bolje odražava stvarnu godišnju potrošnju energije.

Zašto dizalica topline ciklički radi, odnosno uključuje se i isključuje u kratkim razmacima?

Najčešći je uzrok premali protok vode kroz sustav u odnosu na mogućnosti uređaja, što je često posljedica nedostatka dodatne cirkulacijske pumpe koja bi podržavala tvorničku pumpu u jedinici ili premalog spremnika topline koji stabilizira rad sustava.

 

Klimatyzator, Ogrzewanie, Pompa do co, Pompy, Pompy obiegowe