Hidrofor je uobičajen naziv za vodno-zračni sustav čija je zadaća održavati stalan tlak vode. Sastavni dijelovi hidroforskog kompleta su tlačni spremnik, napunjen vodom i zrakom, te centrifugalna pumpa. Hidroforski spremnik priključen je na vodovodnu instalaciju i opremljen manometrom za mjerenje tlaka. Hidroforski sustavi najčešće se koriste u obiteljskim kućama i na vrtovima, ali to nije njihova jedina primjena. Uspješno se upotrebljavaju i u industrijskim pogonima te uslužnim objektima.
Kada je potrebno ugraditi hidroforski sustav?
Većina privatnih posjeda priključena je na vodovodnu i kanalizacijsku mrežu. Ipak, postoje situacije kada takav priključak ne postoji i vlasnik nekretnine mora se samostalno opskrbljivati vodom, primjerice crpeći podzemnu vodu iz dubinskog bunara. W U takvim slučajevima ispravno funkcioniranje kućne vodovodne instalacije izravno ovisi o ugradnji hidroforskog kompleta. On ne samo da održava optimalan tlak vode nego i štiti pumpu od prekomjerne uporabe, odnosno prečestog uključivanja i isključivanja. Tradicionalni hidroforski spremnici bez membrane prilično su glomazni, no kompaktniji membranski hidroforski spremnici prenosivi su i rade tiše, a njihov kapacitet obično iznosi od 50 do 100 litara. Drugo je rješenje komplet od dvaju spremnika (jedan za vodu, drugi za zrak) koji rade zajedno uz pomoć kompresora.
Hidrofor se postavlja i u obiteljskim kućama koje su priključene na vodovodnu mrežu ako je tlak na slavini prenizak. Hidroforski se sustav može upotrijebiti i za crpljenje vode za zalijevanje vrtnih biljaka - može je usisavati ne samo iz bunara već i iz spremnika s kišnicom. Odlično je rješenje i kada treba opskrbiti vodom kućicu za odmor. Hidrofor akumulira tlak i pohranjuje zalihu vode koja zadovoljava potrebe korisnika tijekom prekida rada pumpe.
Kako radi hidroforna instalacija?
Princip rada hidrofora nije kompliciran i koristi razliku tlakova. Hidrofori rade u kombinaciji sa samousisnim pumpama ili dubinskim pumpama. Cilindrični spremnik hidrofora djelomično je ispunjen vodom, iznad koje se nalazi komprimirani zrak. Usisavanje vode iz spremnika u vodovodnu mrežu uzrokuje širenje zraka i pad njegova tlaka. Razliku tlakova regulira tlačna sklopka, a mjeri se manometrom. W trenutku kada tlak zraka dosegne minimalnu vrijednost, pumpa se uključuje. Elektromotor pokreće lopatično radno kolo u pumpi, čije kretanje povećava količinu gibanja tekućine. W na taj se način između usisne i tlačne strane pumpe stvara razlika tlakova, zahvaljujući kojoj je moguće potisnuti vodu iz bunara u spremnik hidrofora. Zrak se počinje komprimirati, a njegov tlak raste s povećanjem količine usisane vode. Nepovratni ventil sprječava povratak vode u bunar.
Nakon postizanja maksimalnog tlaka zraka, tlačna sklopka isključuje pumpu i voda se može distribuirati u vodovodnu mrežu. Jednostavno rečeno, povećani tlak zraka pritišće vodu i „gura” je u vodovodnu mrežu kada se otvori slavina. Gubitak vode znači širenje zraka, čiji se tlak smanjuje - i ciklus može početi iznova.






